Nebo je, ono, baš plavo danas. Škiljim u sunce i snagom volje tjeram ove breze preko puta, što ih sebično nazivam svojima, da prolistaju. Naginjem se preko balkonske ograde. Gledam kroz prozor. Osvrćem se stalno kao u kakvom dobrom psihološkom trileru. Ne znam što očekujem. Možda vjesnike proljeća kako lutaju baš mojom ulicom. Sasvim slučajno. … More Pisma Proljeću (1.)
Prije koji mjesec predugo sam čekala u pošti. Došla je mirovina ili su možda svi baš tog dana odlučili poslati paket kobasica sinu što studira u Kopenhagenu. Budući da su i u poštu uveli automate s brojevima, ne moraš više živčaniti u redu i laktariti se. Uvijek, naime, ima onih kojima se, kad uđu u … More Danski recepti za sreću
U doba kad su već počele jesenske kiše, a zrak zamirisao na svježinu novih početaka, sjednem u vlak i zaputim se u Zagreb kako bih sredila neke papire na Filozofskom fakultetu. Kišilo je i tog dana pa sam obukla žutu kišnu kabanicu. Na Glavnom kolodvoru iziđem, udahnem i okrenem se nekoliko puta oko sebe. Zagreb … More Žuta bezbrižnost ili Rastresenost
Večeras oko osam stigosmo doma s druženja s kolegicom s posla i njezinim dečkima. Jedan od klinaca ide s Darkom u vrtić i hvali se svojom domaćom zadaćom. Divim se i čudim kako Darko ništa nije dobio za zadaću. Sad kad smo došli kući, dok dečki oblače pidžame, uzmem njihove ruksake da ih pripremim za … More Domaća zadaća
Nakon pet sati peglanja, fotografirala sam prazan krevetić u spavaćoj sobi koji je inače pun veša. Za uspomenu na taj trenutak (budući da je sušilica već tada bila puna i otpištala svoje, a perilica je vrtjela još jednu šarenu turu) podijelila sam sliku i sa svojom sestrom koja je poslala zadivljenog smajlića i komentar kako … More Nedostajat ćeš mi…
Već svima idem na živce s tim kako od sutra stvarno prestajem večerati. -Još samo večeras jer će ovoj šunki isteći rok trajanja, a bila bi šteta… I još ovaj čips i onda stvarno… I evo me, nakon dva tjedna pripreme… Ne jedem kao čovjek već dva dana. Gledam kako mi počinju stršati jagodice na … More KOLIKO JE TEŽAK GORNJI DIO TRENIRKE?
Poželite li nekad izići iz sebe i drugačije disati? Sasvim malo nestati? Barem vrhom cipele ili stražnjom stranom koljena? Otvoriti sve prozore i osjetiti da ste dio Svemira ili barem sveopćeg Nemira? Jedan je od tih dana. Skrijem se tada u nečijim stihovima, u slovu o, koje je kao bol, ili slovu e, kao svjetlo. … More E…
– Dobro jutro, dane! – sneno se protegnula. Bilo je 6:30 ujutro i mirisala je svježa kava. – Djeca još spavaju, ljubavi. Dođi, popij kavu sa mnom – rekao je svježe obrijani suprug. Nasmiješila se razgrćući mekane pokrivače, poljubila najdraže biće i provirila u dječju sobu. Anđeli su spavali s ručicama na jastuku, nasmiješeni. Poželjela … More DOBRO JUTRO
Već dugo planiram kako ću napraviti mjesto za sebe u međuprostoru između mog i vašeg računala. Tjednima već čitam blogove, proučavam fotografije i tražim ono što želim da predstavlja mene. Ovim bi tempom, zbog mojih prevelikih zahtjeva, potraga mogla trajati vječno. Stoga, ne vrijedi dalje odugovlačiti. Odabirem fotografiju za naslov.Izlazak sunca i travu. Za početak. … More LIFE GURU
Obojeno vrijeme 